Od Megan Schultz
Prvi put sam upućen/a u VR i Program tranzicijskog saveza (TAP) 2015. godine. Bio/la sam uključen/a u TAP program dok sam bio/la u srednjoj školi i tokom cijelog fakulteta. Dobio/la sam pomoć u procjeni karijere, planiranju fakulteta/karijere, angažmanu za posao kao asistent, informativnim intervjuima i obuci za disleksiju. Kroz ova iskustva, naučio/la sam kako da se zastupam u svoje interese.
Moj prvobitni cilj u karijeri bio je da budem neka vrsta učiteljice, ali nisam bila sigurna koje godine ili vrste. Pratila sam učitelje u osnovnoj školi Carver i srednjoj školi Jefferson u završnoj godini srednje škole i razgovarala s nekoliko učitelja koje sam imala u završnoj godini. Kroz to iskustvo znala sam da želim predavati. Sjećam se kako je Jean Wuertzer došla u moj razred za akademsku pomoć, radila aktivnosti i pričala o "stvarnom svijetu" u koji ćemo ući nakon diplomiranja. Pričala je o radu i pomogla nam je da se povežemo s programom škola-rad i drugim mjestima. Moj razred je zaista blisko sarađivao s Jean jer bi ovaj novi program mogao imati veliki uspjeh ako bismo prihvatili ono što nas je podučavala. Razred u kojem sam bila je zaista dobro sarađivao s Jean - upoznale smo nju koliko i ona nas. Jean mi je posebno pomogla da dobijem posao u Centru za obogaćivanje mladih St. Mark, gdje sam postala paraprofesionalac i radila sa školskim učenicima iz svih različitih sredina u Peosti.
2016. godine sam završio srednju školu i upisao se na Northeast Iowa Community College (NICC) za svoje saradnike s namjerom da se prebacim na neku vrstu podučavanja. Odmah sam znao da četverogodišnji fakultet nije najbolji izbor zbog nekih mojih izazova u učenju. Jean mi je pomogla da razgovaram sa Službom za osobe s invaliditetom o dobijanju smještaja. Često se pobrinula da provjerava kako stvari stoje i moje ocjene. Tokom mog redovnog studiranja na NICC-u, radio sam na 5 različitih poslova. To je uključivalo ulogu u kafeteriji u NICC-u, kancelarijskog saradnika u Uredu za podršku studentima TRIO i člana studentskog rukovodećeg tima. Također sam radio u odjelu za prijem, gdje sam planirao aktivnosti za studente i putovao na dva službena putovanja u Colorado i Tennessee. Također sam bio paraprofesionalac u St. Mark Youth Enrichment, gdje sam za samo dvije godine postao voditelj programa Peosta. Na kraju, bio sam nedjeljom u vrtiću u lokalnoj crkvi. Sa svim ovim iskustvima u radu s ljudima i Jeaninom stručnošću, odlučila sam promijeniti svoj put i studirati socijalni rad na Loras Collegeu. U decembru 2019. godine diplomirala sam na NICC-u s visokim prosjekom ocjena. Bila sam govornik na dodjeli diploma za proljetnu generaciju 2020. godine. Neposredno prije nego što sam otišla na Loras, dobila sam unapređenje u St. Mark Youth Enrichment, gdje sam postala voditeljica lokacije za Seton Catholic, osnovnu školu Peosta, a također i specijalistkinja za programe za cijeli Western Dubuque Community School District. Bila sam odgovorna za planiranje, izvršavanje, organiziranje aktivnosti, upravljanje osobljem, povezivanje porodica s resursima, a također i rad sa školskim osobljem.
Počela sam školovanje u Lorasu u januaru 2020. godine tokom J semestra, a zatim sam prešla na časove socijalnog rada. Nisam ni slutila da će ove godine Covid-19 doći u SAD i preokrenuti moje školovanje naglavačke. Sjećam se da sam se pitala šta uopšte radim u školi ako je sve online. Jean mi je pomogla da se uvjerim da mi je glava na pravom mjestu. Nekoliko puta me je provjeravala kako sam, da se uvjeri da škola ide dobro i da li može išta učiniti da me podrži u završetku studija. Nakon 6 godina zaposlenja u St. Mark Youth Enrichment, odlučila sam da je vrijeme za promjenu kako bih se mogla fokusirati na završetak škole. Kada je došlo vrijeme za moju praksu, znala sam da se želim vratiti u školu i raditi sa studentima poput mene. Kontaktirala sam Jean da vidim da li bi bila otvorena da dođem i saznam više o TAP-u. Nakon što je razgovarala o mogućoj praksi u programu, prvo je morala saznati da li je to uopće opcija jer nikada prije nije bilo pripravnika za TAP u školskom okrugu Dubuque Community. Lori i Jean su razgovarale s mnogim ljudima u okrugu i prošle kroz mnogo prepreka. Ja sam u suštini bila pokusni kunić za TAP program da se vidi hoće li uspjeti. Činilo se da je sve došlo na svoje mjesto kako je i trebalo.
U proljeće 2022. godine započela sam svoju terensku praksu s TAP programom. Kretala sam se između Dubuque Hempsteada i Dubuque Seniora, gdje sam imala priliku vidjeti kako TAP program i Voc Rehab rade svoju magiju. To mi je pomoglo da moje vlastito putovanje ima više smisla. Izgradila sam odnose sa studentima baš kao što sam to učinila s Jean tokom mog vremena u TAP-u. Rad s Jean i Paige mi je pružio znanje iz prve ruke o svemu što ovaj program podrazumijeva. Kako se moje vrijeme rada u TAP programu kao pripravnice bližilo kraju, saznala sam da sam osvojila nagradu Jane Addams, koja se dodjeljuje studentu koji zaista naporno radi u učionici i izvan nje, i nekome ko će napraviti veliku razliku u životima drugih. Nakon što sam primila ovu nagradu, znala sam da nisam spremna da moje vrijeme s TAP programom završi. Prijavila sam se i obavila intervju za otvorenu poziciju u TAP programu na Dubuque Senioru kao savjetnica za zapošljavanje. Brzo nakon toga sam diplomirala ovog proljeća sa diplomom prvostupnika socijalnog rada u proljeće 2022. godine.
Premotajmo unaprijed do ljeta kada sam 6. jula počela raditi za školski okrug kao savjetnik za zapošljavanje. Brzo sam se našla u svojoj ulozi ljetnog kampa s brzim približavanjem školske godine. Zaposlena sam već 6 mjeseci kao savjetnik za zapošljavanje. Radim s kandidatima za posao i učenicima u zajednici. Koristim svoje znanje socijalnog rada za rad s porodicama i nastavnicima tokom pred-ETS aktivnosti i VR sastanaka. Vremenom se nadam da ću rasti s okrugom ili negdje gdje mogu iskoristiti svoje znanje da uzvratim drugima. Jako sam sretna što sam odlučila krenuti ovim putem, ali nisam sigurna da li bih stigla do ove tačke da nije bilo osoblja TAP-a (Jean Wuertzer, Lori Anderson, Paige Thoma, Julie Milligan), osoblja VR-a, ali posebno Jasona Rubela, profesora Loras (Nancy i Michelle), osoblja NICC-a i moje porodice.
Ja sam dokaz da ako odvojimo vrijeme i izgradimo odnose sa učenicima u srednjoj školi dok su mladi, ako zaista slušamo šta žele da rade sa svojim životom, pružimo podršku i pomognemo kada je potrebno, ovaj program zaista funkcioniše. Autor: Megan Schultz
„Megan je tokom srednje škole i kasnije bila veoma angažovana u programima TAP i IVRS. Rad koji je uložila u svoje vještine samozastupanja i nivo samopouzdanja koji je stekla bili su očigledni do trenutka kada je upisala fakultet. Njen nivo angažovanosti u svemu što radi doveo ju je do mjesta gdje jeste i dobro će joj poslužiti u budućnosti.“
– Jason Rubel